Povijest

Pripremila: Iva Dujmešić

1.) Veslanje, veslanje u Rijeci (o veslanju i povijesti veslanja)

   Prva se veslačka društva u Primorju osnivaju 80-ih i 90-ih godina 19. stoljeća i to najprije u Rijeci, a potom i na Sušaku. Ova potonja su bila kratkoga vijeka, ali su stvorila preduvjete za nastajanje VK “Jadrana”. No, krenimo redom.

NAUTICO SPORT CLUB “QUARNERO”

Godine 1888. u Rijeci je utemeljeno prvo veslačko društvo pod nazivom Nautico Sport Club “Quarnero” (Nautički sportski klub “Kvarner”). Društvo je imalo svoje spremište čamaca, drvenu baraku na drvenoj plovećoj konstrukciji vezanoj za današnji lukobran (tada zvan Molo Maria Teresa). Početna je aktivnost toga kluba, koji su osnovali mađarski orijentirani građani, bila usmjerena uglavnom na rekreacijsko veslanje.

Prvi važniji nastup Nautico Sport Club “Quar-nero” bilježi 1892. na regati u Trstu gdje je osvojio pobjednički pehar. To je prvi zabilježeni nastup i prva pobjeda riječkih veslača.

Godine 1920. zabilježena je i prva pobjeda jedne posade “Quarnera” u četvercu i to na regati u Opatiji te drugo mjesto u četvorki yola na prvenstvu Italije.

SOCIET¸ CANOTTIERI “FIUMANI” (SOCIET¸ CANOTTIERI FIUMANI “ENEO” / SOCIET¸ NAUTICA “ENEO”)

Drugi veslački klub – Società Canottieri “Fiumani” (Društvo veslača “Rijeke”) Rijeka dobiva 29. svibnja 1892. Taj je klub osnovan na poticaj Luigia Battaglierinia, prema starim zapisima duhovnoga oca riječkoga veslanja. Pod njegovim je vodstvom već od 1890. grupa mladića veslala u pasari “Rea”. Kasnije su od mađarskih vlasti zatražili i registraciju društva. U osnivačkom su odboru bili Luigi Battaglierini, Iginio Sucich, Cesare Venturi, Italo i Arturo Nascimbeni, Giovani Sirola i Edgardo Rudan. Ministarstvo je unutarnjih poslova rješenje o utemeljenju donijelo u Budimpešti, 29. svibnja 1892. pod rednim brojem 40412. Društvo je odmah po utemeljenju izgradilo i spremište čamaca na plovećem pontonu uz riječki lukobran.

 CLUB CANOTTIERI “LIBURNIA”

Iako točnih podataka nema, pretpostavlja se kako je tih godina osnovan i treći veslački klub pod nazivom Club Canottieri “Liburnia” (Klub veslača “Liburnija”). Najstariji poznati službeni podatak o “Liburnii” sačuvan je u budimpeštan-skoj arhivi. To je Statut Cluba Canottieri “Liburnia” iz 1906. godine. Statut ima 26 članaka iz kojih je vidljivo da je klub organiziran kao društvo.

Najstariji podatak o sportskim nastupima “Liburnie” potječe iz 1907. godine kada klub nastupa na međunarodnoj regati u Opatiji na kojoj se borio s pobjedničkim čamcem “Enea”.

“ROŽNICA”, “USKOK” (“VILA”), “VELEBIT”

Godine 1909. veslački se sport počinje razvijati i na drugoj obali Rječine – na Sušaku. Osnovan je Hrvatski veslački klub “Rožnica”, prvi na Sušaku sa sjedištem u Martinšćici koji je svojim članovima nabavio “scale” – lađu za šestero veslaša. U odnosu na klubove susjedne Rijeke, njegova je opremljenost bila daleko skromnija. Pored toga, osnovna se djelatnost “Rožnice” svela na izletničko veslanje pa se vrlo brzo uočio nedostatak pravoga veslačkog društva.

Nakon tek nekoliko godina postojanja, 1911. je godine, zbog nemogućnosti uključivanja u natjecateljsko veslanje, na sjednici održanoj 1. studenog ukinut Hrvatski veslački klub “Rožnica” te odmah utemeljen novi pod nazivom Veslačko društvo “Uskok”. Kasnije i “Uskok” mijenja ime u Hrvatski veslački klub “Vila”. Te je godine na Sušaku utemeljen i Veslački klub “Velebit”. Sva su ta društva imala sjedište u Martinšćici koja je bila središte sušačkoga veslanja, kao što je i lukobran bio središte riječkoga.

2.) Osnivanje VK Jadrana – 26.03.1922.

   26. ožujka 1922. godine utemeljen je veslački klub Jadran Rijeka. Bio je to rezultat velikih napora nekolicine zaljubljenika u sport, posebice veslanje, ljudi koje danas sma-tramo osnivačima VK “Jadrana”.

Prvi koraci VK “Jadrana” nisu bili nimalo laki. Uostalom, svaki početak jest težak. Članovima prvoga Upravnoga odbora kluba kao i pedesetorici članova koliko ih je klub imao na početku, osnovnu je poteškoću predstavljao čamac na šestero vesala (3 x 2 scull) zvan “Concordia” zbog njegove prevelike težine. Iako je kasnije preuređen u četvorku, nakon nabave boljih čamaca, pod novim je imenom “Grom” služio uglavnom za izletničke vožnje i prijevoz alata za popravke drugih čamaca. Prve prave čamce “Jadranu” je darovao VK “Opatija”. Bile su to tri četvorke yole i dvije dvojke što je, za tada još uvijek malobrojne aktivne veslače, bilo sasvim dovoljno.

Unatoč nastojanjima klupske Uprave, omasovljavanje je veslanja išlo sporo i teško, što zbog novčanih poteškoća, što zbog velike udaljenosti spremišta za čamce koje se nalazilo čak u Martinšćici. Zato su čamci prvom prilikom preseljeni najprije u trgovačka skladišta na Brajdici, a potom, u zgradu dioničkoga društva “Jadranske plovidbe” na lijevoj obali Rječine, kod samoga ušća (najvjerojatnije 1924. godine). Novo je mjesto bilo znatno povoljnije iako je stvorilo novi problem – spuštanje čamaca u vodu zbog visoke obale i hirovitih morskih i riječnih struja. Unatoč tome, zaneseni se veslači brzo osposobljavaju za regate te se već te prve godine postojanja kluba natječu u dvojki. U suparništvu s mnogo iskusnijim veslačima splitskih klubova “Gusara”, “Baluna” i “Firula”, zadarskoga “Jadrana” te “Beograda” i “Zagreba”, te osvajaju jedno drugo mjesto.

U kolovozu su predstavnici VK “Jadrana” sudjelovali na osnivačkoj skupπtini Veslačkoga saveza Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.

Te su godine i veslači “Enea” ponovno ostvarili nekoliko važnih pobjeda na regatama u Gradu i Trstu. Na tim su se regatama pojavljivale i posade “Quarnera” i “Liburnie” koje su u yolama osvojile nekoliko drugih i trećih mjesta.

3.) 08. rujna 1923. – prvo zlatno odličje VK “Jadrana” na prvenstvu države (Kraljevina SHS)

 U kolovozu 1922. godine su predstavnici VK “Jadrana” sudjelovali na osnivačkoj skupštini Veslačkoga saveza Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.

U suradnji s novoutemeljenim Veslačkim savezom, VK “Jadran” je 8. rujna 1923. u Crikvenici organizirao 1. veslačko prvenstvo. Na toj je regati “Jadran” sudjelovao sa svim svojim čamcima, a dvojka yola u kojoj su veslali Romuald Mance i Davor Kiselić osvojila je prvi naslov veslačkoga prvaka Kraljevine SHS. S obzirom na uvjete u kojima su Jadranaši trenirali, i ostale su njegove momčadi postigle razmjerno dobre rezultate. To što je “Jadranu” uspjelo u dvojki yola, uspjelo je i veslačima “Enea” koji su na regati za kup “Regina Elena” na prvenstvu Kraljevine Italije dvaput pobijedili; u seniorskoj osmerki yola i osmercu slobodne građe. Te su sezone deset puta pobjeđivali na raznim regatama.

4.) Olimpijci 2+ -  Milan Butorac i Stanko Miloš

 Godina je 1976. i središnje mjesto u “Jadranovim” planovima za tu godinu imaju pripreme za ulazak u sastav reprezentacije i odlazak na Olimpijadu u Montreal.

Veslači “Jadrana” nastupili su na 16 regata. U Varaždinu na prvenstvu SR Hrvatske osvojeno je pet prvih mjesta. “Jadran” je trebao biti i ukupni pobjednik, ali je zbog čudnog načina bodovanja pobjeda pripala drugom klubu što je dovelo i do svađa sa sudačkim odborom. U Beogradu na prvenstvu SFRJ osvojena su četiri prva mjesta. Na prvenstvima su se istaknuli veslači Stanko Miloš, Milan Butorac, Vieri Malovac, Marin Juričev, Tomislav Barić, Željko Marenčić, Sead Seferagić, Boris Tučić, Marinko Sablić, Radoje Manojlović, Dražen Petrović, Darko Jardas, Dario Vukić i Jure Ferri.

Snažno se veslalo i na međunarodnoj regati na Bledu na kojoj je sudjelovalo 400 veslača iz Kanade, Austrije, Italije, Mađarske, Meksika, SR Njemačke, Poljske, Bugarske i SFRJ. Bio je tu i “Jadranov” dvojac “sa” (Stanko Miloš, Milan Butorac i kormilar Siniša Rutešić), kandidat za Montreal koji je prvi prošao kroz cilj u vremenu 7:22:84. Drugi su bili Kanađani (7:32:58). Na toj je regati izvrstan bio i seniorski četverac “sa” koji je osvojio 2. mjesto te juniorski četverac “bez”. Zahvaljujući bledskoj pobjedi, dvojac “sa” otišaoje na Olimpijadu i svojio 12. mjesto. Većina je Jadranaša takav plasman doživjela kao velik klupski uspjeh, iako je bilo i suprotnih mišljenja.Žučna je rasprava između dijela Uprave i trenera Borisa Tučića završila Tučićevim povlačenjem s trenerskoga mjesta.

Uspješan je bio i nastup na prvenstvu SFRJ u Beogradu nakon kojega su tri izabrana “Jadranova” čamca ostala na pripremama za Balkansko prvenstvo.

Međunarodna je regata održana u Lokvama 5. rujna. “Jadran” je bio ukupni pobjednik. Na natjecanju je nastupilo 260 veslača iz SFRJ i susjednih zemalja. Posebno je zablistao pobjednički čamac juniorskoga četverca “bez” (I. Marač, D. Jardas,

D. Vukić, J. Ferri). Na toj prvoj veslačkoj regati na Omladinskom jezeru natjecala se i mladež Lokava u čamcima tipa “pasara”, na stazi dugačkoj 500 m. Prvo je mjesto osvojio Valter Čop. U organizaciji su regate “Jadranu” pomogli Turističko društvo Lokava i Turistički savez Gorskoga kotara.

Potkraj godine na svečanosti u opatijskom hotelu “Ambasador” objavljeni su rezultati tradicionalne ankete “Glasa Istre” i “Novoga lista” o izboru najboljih sportaša godine. Veslači Stanko Miloš i Milan Butorac te kormilar Siniša Rutešić zauzeli su 8. mjesto u regiji. No, s obzirom na sportske rezultate postignute tijekom godine, Jadranaši nisu bili zadovoljni tim mjestom.

5.) Frane Kazija – osvajač 3.mjesta na svjetskom prvenstvu i olimpijac

 Frane Kazija rođen je 1940. u Pakoštanu. Veslačkim se sportom počeo baviti 1959. godine u sportskoj četi mornarice u “Mornaru”. U njezinom je sastavu nastupio na Svjetskom prvenstvu 1962. u Luzernu i to u četvercu “bez”. Nakon toga je došao u riječki “Jadran” te kao njegov veslač nastupio na Olimpijadi u Tokiju 1964. Najveći mu je uspjeh osvajanje trećega mjesta u četvercu “sa” na Svjetskom prvenstvu na Bledu 1966. godine. Nastupio je i na Europskim prvenstvima u Amsterdamu (1963.), Duisburgu (1965.), Vichyu (1967.) i na Otvorenom prvenstvu Amerike (1967.). Četiri je puta bio prvak SFRJ i osam godina stalni član reprezentacije.

Trenerskim se pozivom počeo baviti 1968. godine uz Borisa Tučića koji je prije bio i njegov trener. Njegov je prvi trenerski uspjeh došao 1972. kada je četverac “sa” kojega je on pripremao, postao prvak u elitnom razredu. Kazija je uz Borisa Tučića pripremao i seniorski dvojac (Miloš – Butorac i kormilar Rutešić) za Olimpijske igre u Montrealu 1976. Dvije godine kasnije, njegov je četverac “bez” osvojio 2. mjesto na Svjetskom omladinskom prvenstvu u Beogradu. Na Svjetskom prvenstvu u Moskvi 1979. “Jadranov” je dvojac “sa” bio prvi u malom finalu, a juniorski je četverac prvak 1980. godine.

Za velik je doprinos u razvoju veslačkoga sporta, Frane Kazija dobio mnogobrojna priznanja. Među ostalim, SFK Jugoslavije dodijelio mu je 1976. godine u Beogradu priznanje kao zaslužnom sportašu (majstoru sporta) za dugogodiπnji rad u veslačkom sportu.

Nakon uspješne sportske karijere obavljao je razne dužnosti od člana Upravnog odbora, člana i predsjednika Tehničke komisije a i danas je uključen u rad i aktivnosti kluba. Birno je napomenuti da naveliko sudjeluje i u Gradskim sportskim manifestacijama. 2011. godine mu je od Zajednice sportova Primorsko-goranske županije zasluženo uručena nagrada za životno djelo.

6.) Aleksandar Fabijanić – zasada posljednji olimpijac VK “Jadrana”

 Aleksandar Fabijanić je jedan od veslača koji je na olimpijadi 1992. godine u Barceloni nastupio u četvercu s kormilarom i osvojio drugo mjesto u B finalu, odnosno 7. mjesto sveukupno. Uz Fabijanića nastupili su: Sead Marušić, Ninoslav Saraga, Marko Banović i Goran Puljko.

7.) Regata sv. Vida – 1931. prvi puta spomenuta regata sv. Vida i povezati sa današnjom regatom koju organizira naš klub

Godine 1913. održana je velika riječka regata u povodu Sv. Vida na kojoj su nastupili svi riječki klubovi, a najuspješnije “Eneo”. Prvi je svjetski rat sportsku, dakle i veslačku aktivnost znatno smanjio. U zapisima se spominje 1943. kao godina ponovnog održavanja regate Sv. Vida, a u zadnje vrijeme regata je prešla iz natjecateljskog u revijalni karakter. Zadnja regata natjecateljskog karaktera održana je 2005. godine kada su se veslači Jadrana međusobno natjecali u nizu kategorija. Nakon te godine veslači redovito na dan proslave Sv. Vida veslaju u luci kako bi promovirali veslanje i približili građanima Rijeke veslački klub.

Važno za istaknuti je i 1996. godina kada je VK Jadran dobio pohvalu Grada Rijeke za razvijanje riječkoga veslanja, od Odbora za proslavu Dana sv. Vida i za pomoć u organizaciji proslave.

8.) 6. srpnja 1949. objedinjavanje svih veslačkih klubova u Rijeci u jedan klub pod nazivom VK “Jadran” Rijeka u novom Veslačkom domu na Delti

 U Zagrebu je 15. svibnja 1949. godine održan uzvratni susret veslača Rijeke i Zagreba kojima su se pridružili i Splićani. Riječani su ponovno bili uspješni; prva su mjesta osvojili u četvorki, gigu i dvojcu, a drugo u osmercu.

Sredina je 1949. godine za VK “Jadran” bila vrlo važna i to zbog nekoliko razloga. Naime, izgradnjom doma na Delti te godine proširila se veslačka aktivnost i sve se više naglašavala potreba prerastanja veslačke sekcije u samostalni klub. To je i učinjeno 6. srpnja, a nanovo oživljeni klub dobio je ime Veslački klub “Jadran”, dakle isto ono ime pod kojim je i osnovan 1922. godine. Tog je dana na osnivačkoj skupπtini kluba izabran i Upravni odbor čiji su članovi bili: Božo Zoričić – prvi dopredsjednik, Franjo Kordić – drugi dopredsjednik, Vlado First – prvi tajnik, Josip Pavlinić – drugi tajnik, Stipe Materljan – blagajnik, Hektor Prešić – tehnički referent te ostali članovi; Mance, Medanić, Šikić, Morel, Špalj, Amlet Kordić, Zvonko Kajba, Albert Viola i Karlo Dovecar. Izabrani su i članovi Nadzornoga odbora: Zvonko Benković, Vlado Riljem i Davor Kiselić. Za predsjednika je Upravnoga odbora izabran Nevenko Pavlinić. Time je “Jadran” dobio svog novog predsjednika.

Srpanj 1949. iz više je razloga važan za “Jadran”. Pored toga što je “Jadran” nanovo oživljen te što je dobio novoga predsjednika, u srpnju je održano i prvenstvo Jadrana. Na dvodnevnom je natjecanju 9. i.10. srpnja u Šibeniku sudjelovalo više od četrdeset riječkih veslača te momčadi “Gusara”, “Mornara”, “Krke” i “Zadra”. Riječani su još uvijek nastupili pod imenom Fiskulturno društvo “Primorje” i osvojili mnogobrojna odličja: bili su prvi u osmercu za seniore i podmladak, u osmerki i u četvercu s kormilarom za žene. Četverac “sa” i juniorski osmerac bili su drugi.

Srpanj je donio još jedan veliki događaj – prvenstvo NR Hrvatske u Rijeci. Bila je to jedna od najvećih veslačkih regata ikada održanih u gradu na kojoj je sudjelovalo čak 530 veslača, od toga 50 Primorjaša. I ponovno su zabilježeni uspjesi; osmerka yola i osmerac seniora te ženski četverac osvojili su prva mjesta dok su osmerci podmlatka i juniora te četverci podmlatka, juniora i seniora bili drugi.

Mjesec kasnije, dakle u kolovozu, održano je i prvenstvo FNRJ na Bledu. Zbog nepotpunog sastava (dio veslača nije išao na Bled), rezultati su Riječana bili znatno slabiji.

Te je godine održano i prvenstvo Saveza sindikata u Zemunu. Momčad Rijeke koja je i tada nastupila pod imenom “Primorje”, sastavljena od radnika Kvarnerskih brodogradilišta, “Torpeda”, “Rikarda Benčića”, “Elektroprimorja” i drugih tvrtki bila je momčadski pobjednik, a prvi su kroz cilj prošli osmerac te četverac mlađih i starijih juniora. Seniorski je četverac bio drugi.

U drugom polugodištu 1949. klub dobiva prvoga profesionalnog trenera, Jožu Polca, bivšega veslača zagrebačkog Hrvatskoga akademskog veslačkog kluba.

9.) Kvarnerska regata u Bakru koju organizira naš klub

 Iako Rijeka ima pristup moru, njezini se veslači ne mogu pohvaliti ni prikladnom stazom za treninge ni pogodnim mjestom za održavanje natjecanja. Ti su nedostaci oduvijek opterećivali veslače, no problem je postao golem nakon zabrane veslanja u riječkoj luci.

Preostala je samo staza na sušačkoj strani grada gdje se održavaju treninzi i mjesne regate. Krenulo se i u Bakarski zaljev, gdje je 1967. godine održano omladinsko prvenstvo SR Hrvatske i SFRJ. Jaka je bura rastjerala veslače tako da se tek 90-ih godina ponovno pokušalo s regatnim veslanjem u zaljevu. Nakon zatvaranja koksare, Bakarski zaljev nadomak Rijeci ponovno postaje iznimno zanimljiv, a i sami su domaćini vrlo zainteresirani i spremni pomoći u oživljavanju bakarskih regata. Tako je posljednjih godina odræano nekoliko vrlo uspješnih regata, iako je stalno prisutna bojazan od poznate bakarske bure. Nakon svih pokušaja i lutanja, pokazalo se da je Bakarski zaljev ipak najpovoljnije rješenje za organizaciju regata. Uvaže li se ćudi bakarskoga vremena, ta bi lokacija zahvaljujući blizini te zainteresiranosti bakarskih vlasti, mogla postati trajno rješenje. Tim više što bakarska staza, osim preglednosti, pruža i mogućnost da se na kopnu naprave izlazi na vodu, urede pogodna mjesta za čamce pa i za gledatelje.

Od 1995. godine regate u Bakru se održavaju redovito jednom godišnje. Bakarska regata je i uvrštena u Veslački kup Miljenka Finderlea koji se sastoji od 6 regata tako da je odaziv iz godine u godinu sve veći. Klub je 2012. godinu u Kupu završio na drugom mjestu odmah iza zagrebačke Trešnjevke.

Odgovori